Na temelju povijesnih izvora možemo doći do podataka kao što su – potres kao znak, novac kao prijenosnik širenja kuge, ali i mnogobrojne odluke i djelovanje vlasti kako bi se prekinulo širenje epidemije u skladu s mogućnostima.
2. dio – Zadnja velika epidemija kuge u Slavoniji 1739.
Za razliku od epidemije kuge s kraja 18. stoljeća epidemija iz 1730-ih godina proširila se diljem Srijema, Slavonije i u dijelovima Moslavine. Unatoč kontrolama koje su provodili vlastelinski panduri i vojska na Dunavu između Bačke i Srijema, na Vuki između Srijema i Slavonije i između Banske Hrvatske i civilne Slavonije kuga se proširila međuriječjem Save, Dunava i Drave.
Teško je procijeniti iz kojeg se pravca i na koji način širila na određenim prostorima Slavonije. Mogla je doći iz istočnih i sjeveroistočnih dijelova Habsburške Monarhije, ali i iz Bosne. Kada je širenje epidemije uzelo maha čak su se i škole zatvarale, a Svete mise su održavane na otvorenom…
Kao i svaka epidemija i ova je s vremenom prestala i nestala.