„Sama je mobilizacija 28. lipnja 1991. provedena brzo i izuzetno uspješno. Tako je, gledano po pojedinim bojnama, postotak odaziva vojnih obveznika iznosio od 98% u valpovačkoj, 96,5% u đakovačkoj, 91% u našičkoj pa do 90% u donjomiholjačkoj općini.“
Do lipnja 1991. godine pogoršavalo se stanje na području istočne Hrvatske pri čemu trebamo istaknuti napad pobunjenih Srba s prostora Hrvatske i došljaka iz Srbije u Borovu Selu 2. svibnja, kao i djelovanje JNA na cijelom prostoru Hrvatske pa tako i u zapadnom Srijemu, Slavoniji i Baranji. Iz toga nas razloga ne treba iznenaditi nalog ministra obrane Republike Hrvatske Martina Špegelja da se „smjesta izvrši mobilizaciju 107. rezervne brigade ZNG-a sa zapovjednim mjestom u Valpovu“ krajem lipnja 1991. godine. Uz navedeni odaziv vojnih obveznika potrebno je istaknuti i skoro 100% mobilizaciju motornih vozila. Uzimajući u obzir tadašnje okolnosti i naoružanje u širem kontekstu u Republici Hrvatskoj na prostoru nekadašnje općine Donji Miholjac pod oružjem je bio Izvidničko-diverzantski vod, a u općini Valpovo „dvije nepotpune satnije s 80-tak vojnika.“
Ako uzmemo u obzir tadašnje kretanje JNA i pobunjenih Srba veći se značaj stavljao na kontrolu cestovnih komunikacija, skelskih prijelaza kod Belišća, Gata i Petrijevaca i kontinuirano djelovanje Narodne zaštite. Koliki je bio značaj skelskih prijelaza tijekom Domovinskog rata na prostoru današnjeg grada Belišća vidljivo je iz korištenja tijekom kolovoza. Tada su mnogobrojni Baranjci napuštali svoje domove zbog okupacije od strane JNA i pobunjenih Srba. Kada promatramo prve mjesece razvoja Vukova s Drave (kao i kasnije razdoblje) svakako moramo istaknuti i ulogu valpovačkog i belišćanskog Kombinata. U Kombinatu „Belišće“ izrađivani su i nosači optike na karabinima, ručne bombe, čelični „ježevi“ i proizvodnja mnogih drugih vojnih sredstava, opreme i dorada brodova u Tvornici strojeva Kombinata „Belišće“.
Više možete pronaći u djelu 107. Vukovi s Drave, autori Natko Martinić Jerčić i Slaven Ružić (2017.).